Orebić

Općinsko mjesto s oko 1500 stanovnika prostire se starim dijelom uz obalu, a iza tog uskog pojasa podignute su mnoobrojne nove kuće i pansioni. U priobalnom dijelu nanizane su stare, uglavnom barokne kuće orebićkih pomoraca s velikim vrtovima punim cvijeća, odrina, egzotičnih stabala. Stoljećima je ovdje glavno zanimanje bilo pomorstvo, posebno su se pokoljenjima isticale obitelji uglednih kapetana, jedrenjaka, kasnije parobroda, a danas motornih velikih brodova. 1865. godine utemeljeno je Pelješko pomorsko društvo ( Associacione Marittima di Sabioncelo - AMSD), koje je uskoro imalo 33 jedrenjaka za prekooceansku plovidbu, a podigli su u Orebiću i vlastito brodogradilište.

U središtu mjesta je crkva Pomoćnice kršćanske iz 19. stoljća, a nedaleko zgrada stare Općine u kojoj je u prizemlju čitaonica i knjižnica,a a na katu Pomorski muzej osnovan 1957. godine. Tu uz vrijednu arheološku zbirku ima velik broj maketa, brodova, slika jedrenjaka, portreta kapetana, zatim raznih pomorskih sprava i zemljovida, te isprava vezanih uz pomorstvo i obitelji Orebića.

Nedaleko na stijeni, iznad guste šume borova i čempresa, podignu je 1475. Franjevački samostan s crkvom Gospe od Anđela, uz njega je groblje, nazvano "kapetansko", gdje su sahranjene mnoge generacije pomoraca. U crkvi se nalaze vrijedne umjetnine, ističu se :Bogorodica s Djetetom firetinskog majstoara Fiamibertija, reljef u mramoru, te Bogorodica s Djetetom Nikole Firentinca itd.

Samostan ima i vlatitu muzejsku zbirku s nizom zavjetnih slika 17. 19. stoljeća na kojima su prikazani brodovi koji su se u nevolji utjecali zaštititi Bogorodice. Osim umjetnina ima i malu baroknu ložu-vidikovac, odakle se pruža jedinstvn poled na kanal, arhipelag otočića, otok i grad Korčulu, a prema istoku na Pelješac i otok Mljet.

Stanovništvo se osim pomorstvom bavi i turizmom: uz brojne pansione i kuće za odmor tu je i niz većih hotela, kampova, a sve neposredno uza šljunčane plaže i borovu šumu.

(izvor: Turistička zajednica Dubrovačko neretvanske županije)